Životno osiguranje

Životno osiguranje je osiguranje protiv rizika od smrti određene osobe. Osiguravajuće trgovačko društvo platit će određeni iznos ugovorom određenoj osobi nakon smrti osobe imenovane ugovorom (tj. osiguranika); plaćeni je iznos naknada (consideration) za premije što ih je uplaćivala osoba koja je, prema polici osiguranja, ugovorna strana. Polica životnog osiguranja nakon proteka određenog vremena općenito stječe određenu kapitalnu vrijednost (value) koju osiguranik može ostvariti njezinim ustupanjem uz naknadu. Tijekom trajanja police mogu biti isplaćeni posebni dodaci (bonusi), koje čini prihod što ga ostvari osiguravajuće društvo na ulaganje premija te, možda, neke ponovne isplate akumuliranih premija. Policom može biti predviđena isplata nakon smrti osiguranika ili nakon proteka određenog razdoblja (npr. kada osigurana osoba doživi određenu dob ili nakon određenog broja godina od dana zaključenja osiguranja).
U nekim državama odobrava se porezna olakšica (tax relief) za premije plaćene za životno osiguranje. Međutim, iznosi koji se priznaju kao olakšica ograničeni su. Cilj olakšice je ohrabriti male štediše ili smanjiti mogućnost da oporezivanje dohotka obeshrabri štednju poreznih obveznika s niskim dohotkom. Ukupan iznos dobiven po osnovi police životnog osiguranja redovno se smatra dohotkom ako se premije plaćene za policu mogu odbiti od poreza; ako se premije ne mogu odbiti, obično se oporezuje samo kamata (interest) na ukupni iznos osiguranja koji je primljen.
Doživotno uživanje predstavlja imovina dana ili oporučno ostavljena nekoj osobi na doživotno uživanje, uz odredbu da će nakon smrti uživatelja ta imovina (asset) biti prenesena sljedećem uživatelju. Tipična transakcija te vrste jest oporučno ostavljanje oporučiteljeve kuće njegovoj udovici s pravom korištenja (ali bez prava na raspolaganje) za njezina života, uz obvezu da kuća nakon njezine smrti bude prenesena oporučiteljevoj kćerki.