Zastupanje

Koncept koji je važan za određenje, unutar neke države ili države članice federacije, podložnosti obvezi poreza na dohodak, tj. poreza na promet (sales tax) ili poreza na upotrebu (use tax) trgovačkog društva koje ne posluje iz te države. Opće je pravilo da će osoba izvan države podlijegati oporezivanju dobiti (profits) od poslovanja s osobama unutar države ako njezine djelatnosti podrazumijevaju poslovanje u toj državi, ali obično neće podlijegati oporezivanju dobiti ostvarenih samo poslovanjem s tom državom. Ako osoba koja je izvan neke države posluje putem zastupnika, tada će način na koji zastupnik posluje odrediti čini li određena aktivnost poslovanje u toj državi ili samo poslovanje s tom državom. Ključno je pitanje u kontekstu izloženoga to je li zastupnik nezavisan o poduzetniku u čije ime nastupa ili nije. Ako je zastupnik nezavisan, tj. ako nastupa nezavisno, trgovačko društvo koje on zastupa prima facie trguje s državom o kojoj je riječ, a ne u njoj. U kontekstu ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja utemljenih na OECD-u i na modelima UN-a (Model tax treaty), obično je glavno pitanje ima li zastupnik status stalne poslovne jedinice (permanent establishment) ne-rezidentnog (non-resident) trgovačkog društva ili ne. Obično se neće smatrati da ima status stalne poslovne jedinice akoje riječ o brokeru, komisionaru ili drugom nezavisnom zastupniku koji svoje poslovanje obavlja na uobičajeni način. U izloženom kontekstu svaki drugi zastupnik koji u određenoj državi djeluje u ime nerezidentnog trgovačkog društva, a koji se u toj državi uobičajeno koristi ovlaštenjem za pregovaranje i sklapanje ugovora u ime trgovačkog društva, obično se smatra stalnom poslovnom jedinicom trgovačkog društva u smislu bilo koje aktivnosti koju taj zastupnik poduzima za trgovačko društvo, a trgovačko društvo stoga podliježe obvezi oporezivanja svake dobiti koja se može pripisati trgovini obavljenoj u toj državi putem zastupnika.
Države članice federacije mogu se također složiti oko sličnih smjernica da bi preciznije definirale obvezu poreza na dohodak u pojedinima od njih. Slični problemi nastaju i u vezi s porezima na promet ili porezima na upotrebu. Treba napomenuti da će u državama u kojima su mogućnosti za strana ulaganja ograničene možda biti moguće poslovati s klijentima samo na stalnoj osnovi putem korištenja usluga zastupnika (v. Representative).
Također valja napomenuti da u nekim zemljama koje imaju sustav oporezivanja dodane vrijednosti inozemni poduzetnici moraju imenovati zastupnika ili predstavnika koji će voditi njihove poslove u vezi s porezom na dodanu vrijednost.
Još jedna primjena zastupanja postoji u ovlaštenju kojim se ponekad koristi neka država da proglasi određenu osobu zastupnikom nerezidenta za ubiranje dospjelog poreza na dohodak ostvarenoga u toj državi, npr. dividende (dividends), kamate (interest), dohodak od autorskih prava (royalties), dohodak od davanja imovine u najam ili zakup (rental income), dobit od poslovanja, ako se takav dohodak nije uspio oporezovati. Osoba označena kao zastupnik u takvim je prilikama obično osoba koja ubire dohodak u ime nerezidenta i koja može, ali i ne treba, imati neke druge dužnosti s obzirom na vrstu dohotka, što uključuje njegovo ubiranje i upućivanje izvan zemlje u kojoj je ostvaren.

Arbutina, Porezni leksikon

Vezani pojmovi

  1. Dohodak
  2. Porez na dohodak

Vezane grupe

  1. Investiranje
  2. Porezi

Ili pretraži po slovima

  1. A
  2. B
  3. C
  4. Č
  5. D
  6. E
  7. F
  8. G
  9. H
  10. I
  11. J
  12. K
  13. L
  14. M
  15. N
  16. O
  17. P
  18. R
  19. S
  20. Š
  21. T
  22. U
  23. V
  24. Z
  25. Ž