Cesija

Cesija (engl. cession, njem. Zession, Abtretung), 1. ustupanje potraživanja, pri čemu stari vjerovnik (cedent) ustupa potraživanje od svog dužnika (cesusa) novom vjerovniku (cesionaru), kako bi na taj način posredno izmirio svoju obvezu prema novom vjerovniku. U cesiji sudjeluju tri osobe: vjerovnik, koji prenosi potraživanje (cedent), novi vjerovnik, na koga se potraživanje prenosi (cesionar), i dužnik po potraživanju koje se prenosi (cesus/ustupljeni dužnik). Cesija može biti ugovorena, tj. utvrđena ugovorom o prijenosu potraživanja između starog i novog vjerovnika (uz obavještavanje dužnika o novom vjerovniku); zakonski propisana ili određena sudskom odlukom. Predmet cesije mogu biti postojeća i buduća potraživanja kod različitih oblika kupoprodaje, kreditiranja, zalaganja, darovanja i sl. Kod cesije radi se o preinaci prava pristupom novog vjerovnika, koja nastaje kada dosadašnji vjerovnik prenese svoju tražbinu na novog vjerovnika. Pri tome nije nužna privola dužnika odnosno cesusa, premda se njegov položaj ne smije pogoršati. Zbog pravnog učinka cesije potrebno je obavijestiti  cesusa o sporazumu između cedenta i cesionara. Istu tražbinu cesionar može dalje ustupiti novom vjerovniku (slučaj tzv. postupne, učestale, sukcesivne cesije). Pri tome cesus obligacije ostaje isti. Objektom cesije mogu biti postojeće i buduće tražbine ako su dovoljno određene. Građanskopravnom cesijom mogu se ustupati sva prava, osim onih koja su izrazito vezana uz određenu osobu. Zakonom, prirodom obveze i ugovorom vjerovnika i dužnika cesija se može isključiti. Prema odnosu cedenta i cesionara, cesiju dijelimo na naplatnu i besplatnu, a prema uzrocima nastanka cesija može biti dobrovoljna ili ugovorna, nužna ili prisilna i zakonska. U osiguravateljnom poslu cesija je relativno česta, npr. kod ustupa polica osiguranja izdanih na ime (police izdane po "naredbi" jesu vrijednosni papiri i prenose se indosamentom, a izdane na donosioca obično i predajom); ako osiguranik i štetnik (npr. uvoznik i vozar ili otpremnik) nisu u direktnom pravnom odnosu, pa se ugovornom cesijom vrši subrogacija; u reosiguranju kod kojeg osiguravatelj cedira dio premije osiguranja reosiguravatelju itd.; 2. cesija u poslu osiguranja može biti ugovorna ili zakonska. Prava iz ugovora o osiguranju mogu se prenositi, osim ako nije drugačije ugovoreno. Valja razlikovati prijenos prava iz ugovora i prijenos samo pojedinih potraživanja iz ugovora. Pod prijenosom prava iz ugovora, u smislu prava pomorskog osiguranja, razumijeva se prijenos prava ugovornih stranaka na drugu osobu. Svoja prava iz osiguranja mogu prenositi sve ugovorne stranke. Pravom pomorskog osiguranja reguliran je samo prijenos osiguranikovih prava. Kada osiguranik prenese svoja prava, na njegovo mjesto u ugovornom odnosu dolazi novi osiguranik koji preuzima njegova prava i dužnosti. Promjenom osiguranika osiguravatelj ne može doći u gori položaj, a ni novi osiguranik u bolji od onoga u kojemu se nalazio njegov pravni prednik. To znači da osiguravatelj može novom osiguraniku staviti iste prigovore koje je imao i prema prvobitnom osiguraniku. Kod ustupanja pojedinih prava iz ugovora, međutim, ustupa se samo neko konkretno otuđivo potraživanje. Na takav se prijenos ne primjenjuje pravo pomorskog osiguranja. Prava iz osiguranja mogu se prenositi prije i poslije nastanka osiguranog slučaja. Jedino je prijenos prava prije nego je nastao osigurani slučaj specifičan za pravni posao osiguranja. Osiguranik može prenijeti svoja prava iz osiguranja samo na osobu koja prema načelu osigurljivog interesa može biti osiguranik, na primjer, novi vlasnik broda. Ustupitelj u trenutku prijenosa prava mora imati osigurljiv interes u odnosu na osigurani predmet. U suprotnome, nema svojstvo osiguranika i prijenos ne bi bio pravovaljan. Da bi prijenos bio valjan, treba, nadalje, biti obavijen na propisan ili odgovarajući način. Ako je ispostavljena polica osiguranja, prijenos prava iz osiguranja obavlja se indosiranjem police ili na drugi odgovarajući način (č1.705. PZ). Tada se polica osiguranja javlja kao pravni instrument prijenosa prava iz ugovora. Osiguranik može svoje otuđivo potraživanje naplate osigurnine poslije nastanka osiguranog slučaja, kao i svako drugo, ustupiti drugoj osobi obveznopravnom cesijom. Prijenosom prava na osigurninu novi vjerovnik ne postaje osiguranikom.