Negativna kamatna stopa
Negativne kamatne stope nastaju kada se zajmoprimcima priznaje kamata umjesto da plaćaju kamate zajmodavcima. Taj se neobični scenarij događa tijekom duboke ekonomske recesije kada su monetarna politika i tržišne prilike već gurnule kamatne stope na nominalnu nulu.
Uz negativne kamatne stope kod depozita,, banke vam naplaćuju kamatu da držite novac kod njih, a ne da vam plaćaju kamate. Negativne kamatne stope mogu se primijetiti tijekom deflacijskih razdoblja kada su pojedinci ili institucije skloni čuvati novac, umjesto da ga troše ili pozajmljuju.
Iako stvarne kamatne stope mogu biti efektivno negativne ako inflacija premaši nominalnu kamatnu stopu, nominalna kamatna stopa teoretski je ograničena nulom. Negativne kamatne stope često su rezultat očajničkog i kritičkog napora za poticanjem gospodarskog rasta financijskim sredstvima. Nulta granica odnosi se na najnižu razinu na koju kamatne stope mogu pasti, a logika kaže da bi nula bila ta razina. Postoje slučajevi u kojima su negativne stope provedene tijekom normalnog vremena. Švicarska je primjer; od sredine 2019. njihova ciljna kamatna stopa koju definira centralna banka iznosi -0,75%. Japan je usvojio sličnu politiku, unutar ciljane stope od sredine 2019. od -0,1%.
Okruženje s negativnim kamatnim stopama utječe na čitavu gospodarsku djelatnost jer nominalna kamatna stopa pada ispod nule, a banke i druge tvrtke moraju platiti za pohranjivanje svojih sredstava u banku tj. posljedicno u središnju banku..
Politika negativne kamatne stope (NIRP) neobičan je instrument monetarne politike u kojem su nominalne ciljne kamatne stope postavljene s negativnom vrijednošću, ispod teorijske najniže granice od nula posto. Tijekom deflacijskih razdoblja ljudi i tvrtke prikupljaju novac umjesto da troše i ulažu. Rezultat je pad ukupne potražnje, što dovodi do još većeg pada cijena, usporavanja ili zaustavljanja stvarne proizvodnje i povećanja nezaposlenosti. Ekspanzivna monetarna politika obično se koristi za suočavanje s takvom ekonomskom stagnacijom. Međutim, ako su deflacijske snage dovoljno jake, jednostavno spuštanje kamatne stope središnje banke na nulu možda neće biti dovoljno za poticanje zaduživanja i kreditiranja.
Posljednjih godina središnje banke u Europi, Skandinaviji i Japanu provodile su negativnu kamatnu politiku na višak bankarskih rezervi u financijskom sustavu. Ovaj je neortodoksni alat monetarne politike osmišljen kako bi potaknuo ekonomski rast trošenjem i ulaganjima jer bi štediša bio potaknuta da troši gotovinu, a ne da ih cuva u banci i stvaraju zajamčeni gubitak (tj. oni placaju banki za cuvanje novca). Još uvijek nije jasno je li ta politika djelovala u tim zemljama na način na koji je namjeravala i jesu li se negativne stope uspješno proširile iznad viška novčanih rezervi u bankarskom sustavu na druge dijelove gospodarstva.