Teorija segmentacije tržišta

Za razliku od prethodne dvije teorije, teorija segmentacije tržišta odbacuje mogućnost utjecanja očekivanja i premije likvidnosti na kretanje krivulje prinosa. Ona ističe daje tržište obveznica podijeljeno na kratkoročni, srednjoročni i dugoročni segment i da svakim od njih vlada određeni institucionalni investitor. Pri tome svaka grupa institucionalnih investitora specijalizira se za određenu vrstu obveznica. Tako, na primjer, komercijalne banke daju prednost likvidnosti i ulažu u kratkoročne vrijednosne papire, dok osiguravajuća društva zbog stabilnosti izvora financiranja mogu ulagati u dugoročne vrijednosne papire i tako, u pravilu, ostvarivati veću stopu prinosa.
Teorijom se segmentacije tržišta oblik krivulje prinosa inože objasniti na način da je nivo kamatnih stopa za kratkoročne i dugoročne vrijednosne papire određen neovisno
na osnovi ponude i potražnje na svakom pojedinačnom tržištu. Do promjena u obliku krivulje prinosa dolazi zbog promjena u donosima ponude i potražnje u segmentima financijskog tržišta jer je otežano kretanje novca i kapitala među tržišnim segmentima.
Uspoređujući izložene tri teorije krivulje prinosa odnosno vremenske strukture kamatnih stopa treba reći da se one međusobno ne isključuju već se nadopunjuju. Na taj način one omogućavaju pored ostalih čimbenika bolju interpretaciju oblika krivulje prinosa radi što učinkovitijeg ulaganja u određene vrste vrijednosnih papira.

HUFA, Priručnik za polaganje ispita za obavljanje poslova investicijskog savjetnika

Ili pretraži po slovima

  1. A
  2. B
  3. C
  4. Č
  5. D
  6. E
  7. F
  8. G
  9. H
  10. I
  11. J
  12. K
  13. L
  14. M
  15. N
  16. O
  17. P
  18. R
  19. S
  20. Š
  21. T
  22. U
  23. V
  24. Z
  25. Ž