Pojam
Bonus

Bonus (engl. bonus, njem. Bonus), poseban popust ugrađen u cjenik koji se daje osiguraniku koji kroz određeno osigurateljno razdoblje nije imao štete, ili mu je omjer između uplaćene premije i isplaćenih šteta povoljan. Obračunava se godišnje u postotku kod plaćanja premije. Po načinu obračuna može biti: 1. jednostavan — kada se obračun temelji jedino na osiguranoj svoti, 2. složen — kada obračun uz osiguranu svotu uključuje i mogućnost budućih popusta. Osiguravatelj određuje maksimalni bonus koji osiguranik može dobiti. Osiguravatelji uvode obračun bonusa, radi poticanja smanjenja šteta u mnogim vrstama imovinskih osiguranja. Suprotnost od bonusa — po-pusta je malus — doplatak na premiju. Popust se odnosi na premiju u novom razdoblju osiguranja. Može se vezati uz isplaćenu ili uz prijavljenu štetu. Odobrava se, u pravilu, kod onih vrsta osiguranja kod kojih nastup rizika ovisi u znatnoj mjeri o ponašanju osiguranika. Najznačajniji i najprihvaćeniji je kod osiguranja motornih vozila, i to kako kod osiguranja kaska tako i kod osiguranja autoodgovornosti. Uobičajeno je vezivanje prava na bonus uz osobu, osiguranika. No, neki sustavi (npr. kod nas) vežu ga i za osigurano vozilo i za osiguranika. Kod promjene vlasništva ostaje osiguraniku i ne može se prenijeti na novog vlasnika. Uobičajeno je priznavanje prava na bonus stečenog kod nekog drugog, pa i inozemnog, osiguravatelja. Kod osiguranika s više vozila (kod nas preko deset) bonus poprima formu obračuna tehničkog rezultata: ako je omjer između premije i šteta povoljan, dale tehnički rezultat je pozitivan, osiguranik stječe pravo na bonus kod novog ugovora o osiguranju, odnosno kod obračuna premije za novo osigurateljno razdoblje.

Sanja Andrijašević, Tatjana Račić Žlibar; Rječnik osiguranja