Bankarstvo

poslovanje koje obuhvaća držanje depozita i pozajmljivanje novca. Organizacija i funkcioniranje suvremenog bankarstva temelji se na kreditu, a sustav kreditiranja i razvoj bankarstva se prožimaju. Bankari posluju s dugom, svojim i tuđim. Dugovanja banke (tj. depoziti u bankama koji su obveze banke) dostupna su javnosti. Kupovanjem vrijednosnih papira temeljem depozitnih obveza, banka zamjenjuje svoje zadužnice s obilježjima novca za druge instrumente duga bez tih karakteristika. Bankar stvara novac. Bankovni sustav sastoji se od središnje banke, poslovnih banaka te štednih i drugih financijskih institucija. Povijesno gledano, b. počinje s bogatim pojedincima koji svoj novac pozajmljuju trgovcima te s razvitkom navike polaganja novca zlataru na čuvanje. Zlatari shvaćaju da je samo dio novca potreban za zadovoljavanje tekućih potreba te razvijaju unosnu praksu pozajmljivanja viškova novca uz kamatu. I drugi pojedinci razvijaju praksu izdavanja novčanica isplativih na zahtjev donositelja. S vremenom se razvijajui posebne središnje banke. Pritom se pojavljuju dvije oprečne teorije - banking school, koja smatra da izdavanje novčanica treba prepustiti bankarima koji će ograničiti emisiju samo za potrebe poslovanja i trgovine te currency school, koja tvrdi da su novčanice samo supstitut metalnom novcu, a ne instrument kredita te da se emisije trebaju ograničiti iznosom pokrića u zlatu. Pobjeda currency school je posebno značajna za ulogu Engleske banke te se po uzoru na nju ustrojavaju središnje banke u većini drugih zemalja. Pokriće u zlatu se s vremenom smanjivalo i konačno nestalo, ali je ostala praksa da država ovlaštava središnju banku za izdavanje novca. Važnost poslovnih banaka je što omogućuju transakcije bez potrebe plaćanja novcem. Pritom banke stvaraju novac. Bankarski novac danas je glavnina novčane ponude svake zemlje. Bankovni depoziti su obveze banaka kojima su protuvrijednosti gotovina, vrijednosni papiri ili zajmovi. Kada pojedinac pozajmljuje novac od banke, mora jamčiti (vrijednosnim papirom, zalogom ili garancijom) sposobnost plaćanja kamate i otplate glavnice. Banka otvara račun za pozajmljivača, tj. daje mu knjižni dug u obliku bankovnog depozita. Pojedinac stječe kupovnu moć novcem kojim prethodno nije raspolagao te povećava ukupnu ponudu novca na tržištu. Tako zajam stvara depozit. Depozit nastaje i kada banka sama pribavi neko sredstvo, npr. kada kupi vrijednosne papire koje plaća odobravanjem prodavačeva računa (u svojoj ili u drugoj banci). Bez obzira na način stvaranja, pojedinac uvijek dobiva potraživanje kod banke u obliku depozita, a banka dobiva potraživanje od pojedinca u obliku vrijednosnog papira ili obećanja plaćanja. Pritom je potraživanje pojedinca zapravo novac. Osnova svih bankovnih operacija jc Stvaranje povjerenja u javnosti da će se stvorenim novcem moći plaćati dugovi. Događa se katkada da banke ne mogu isplatiti sve depozitarc koji bi zamijenili depozite za novac pa nastaje panika i navala na banke (run). Kako bi izbjegli takve situacije i mogli isplatiti sve zahtjeve depozitara, bankari drže određene rezerve gotovine i likvidnih sredstava koja se mogu brzo pretvoriti u gotovinu. No, nijedna suvremena banka ne bi sve svoje obveze mogla isplatiti u gotovini. Kako banka zarađuje na profitima koje ostvaruje davanjem zajmova i investiranjem, postoji nesklad između profitabilnosti i likvidnosti. U nekim zemljama banke drže rezerve prema iskustvu, a u većini zemalja obvezna rezerva jc utvrđena zakonom. U većini zemalja, bankovni sustav kontrolira sama središnja banka ili u suradnji s ministarstvom financija. Te dvije institucije obično se nazivaju monetarnim vlastima.

Baletić, Ekonomski leksikon

Vezani pojmovi

  1. Banka
  2. Depozit
  3. Kredit

Vezane grupe

  1. Banke
  2. Ekonomija
  3. Financije

Ili pretraži po slovima

  1. A
  2. B
  3. C
  4. Č
  5. D
  6. E
  7. F
  8. G
  9. H
  10. I
  11. J
  12. K
  13. L
  14. M
  15. N
  16. O
  17. P
  18. R
  19. S
  20. Š
  21. T
  22. U
  23. V
  24. Z
  25. Ž