Koncept koji se ponekad primjenjuje za procjenu poreza na neku korist koja ne daje novčani dohodak. Primjerice, godišnja vrijednost nekretnine koju nastanjuje vlasnik, a koja može biti podvrgnuta oporezivanju porezom na dohodak ili drugim porezima, određuje se kao najamnina što bi bila ostvarena od nekretnine tijekom godine, pri čemu se smatra da vlasnik snosi troškove koje vlasnik uobičajeno snosi (npr. vanjski popravci), a stanar troškove koje uobičajeno snosi stanar. Taj se koncept može primjenjivati i na posebne pogodnosti (fringe benefits) dane direktoru ili zaposleniku, npr. na upotrebu automobila, čija se godišnja vrijednost obično odreduje u odnosu prema cijeni i amortizacijskoj stopi (depreciation) uvećanima za troškove održavanja (maintenance expenses).