Anuitet predstavlja slijed jednakih uplata ili isplata. Pojedinci se često nalaze u situaciji kad treba u određenim vremenskim razmacima platiti ili primiti niz novčanih iznosa (otplaćivanje zajma ili kupljene robe u obrocima, djelomično vraćanje investiranih sredstava u pravilnim vremenskim razmacima, uštede troškova koje se opetovano ostvaruju). Ugovor o životnom osiguranju najvjerojatnije je najčešća i najpoznatija vrsta poslovnog događaja koji sadrži nizove jednakih novčanih isplata u jednakim vremenskim razmacima. Takav proces periodične štednje predstavlja akumulaciju nekog novčanog iznosa kroz anuitet. Anuitet po definiciji zahtijeva:
1 ) da periodična plaćanja ili primici (rente) uvijek budu jednakog iznosa,
2) da vremenski razmak između takvih renti bude uvijek jednak te
3) da se kamate obračunavaju jednom u svakom razdoblju.
Budući iznos nekog anuiteta jest zbroj (buduća vrijednost) svih renti uvećan za akumuliranu obračunatu kamatu. Treba napomenuti da se isplate mogu vršiti kako na početku tako i na kraju razdoblja. Kako bi se napravila razlika između anuiteta u takvim situacijama, anuiteti se dijele na redovite anuitete ako se plaćanja vrše na kraju svakog razdoblja, i na anuitete koji se plaćaju početkom razdoblja.