Raznolikost metoda valorizacije zaliha (inventory) velika je, ali je u većini država za potrebe oporezivanja dopuštena primjena samo nekoliko metoda. Najuobičajenija metoda valorizacije zaliha za potrebe oporezivanja jest tržišna vrijednost (market value), troškovna cijena (cost priče) i tržišna vrijednost ili troškovna cijena, zavisno o tome koja je niža.
Cesto je nemoguće odrediti koja je zamjenska roba prodana, a koja je još na zalihi, naočito ako je riječ o različitim vrstama robe. Radi rješenja tog problema, u praksi se primjenjuju ove metode valorizacije:
- LIFO - "posljednja unutra, prva van"
- FIFO - "prva unutra, prva van"
- prosječna cijena (average cost)
- metoda osnovne zalihe (base stock)
- vrijednost zamjenske robe.
S izuzetkom FIFO metode, koja u određenom broju zemalja može biti primijenjena za potrebe oporezivanja, većina navedenih metoda ne može biti korištena za te potrebe.