Najveća pomoć onima koji su uzimali kredite od 2006. do 2008.

 

U udruzi Franak izračunali su da bi nakon Linićeva zakona rate stambenih kredita u CHF mogle pasti 20 posto, a računica Večernjeg lista pokazuje i oko 30 posto. Rate kredita od sto tisuća franaka bile bi jeftinije 808 kuna

Za točnu procjenu nedostaje ključni podatak – koliko je u vrijeme ugovaranja kredita iznosila bankarska marža. Linićev prijedlog zakona o potrošačkom kreditu kamatu definira kao zbroj dvaju parametara – referente kamatne stope koja pokazuje cijenu po kojoj banke dolaze do novca i marže koja pokazuje trošak poslovanja banke i njezinu zaradu, piše Večernji list.

Prijedlog zakona navodi da marža banaka na potrošačke kredite mora biti fiksna, a eventualna promjena kamatne stope za korisnika kredita može se temeljiti samo na promjeni referentne stope.

Stari ugovori o kreditima ne navode iznos bankarske marže nego samo konačnu kamatu. Paniku u bankama i nadu korisnika kredita u švicarskim francima donosi odredba o vraćanju 'kamatne stope i fiksne marže' na početnu razinu kod kredita čija je valuta ojačala više od 20 posto.

Hrvati su se masovno počeli zaduživati u francima nakon 2005. godine, a tadašnje su se kamate na stambene kredite u CHF kretale 4-5 posto prema kreditima u eurima koji su bili 6-8 posto. Od 2002. do 2006. Švicarska je vodila politiku jeftinog franka, koji su zapadne banke masovno plasirale na jugoistok Europe, prije svega u Mađarsku, ali i u Hrvatsku, Češku, Slovačku...

Te je dužnike kasnije slomio tečaj, na što su države različito reagirale. Hrvatska među posljednjima pokušava pomoći svojim dužnicima, a Linić procjenjuje da će spuštanje kamata na kredite u CHF smanjiti dobit banaka za 300 milijuna kuna.

Udruga Franak očekuje kamate 2-4 posto, i niže nego što su bile u početku, zbog fiksiranja i spuštanja marže. Banke ne komentiraju prijedlog i danonoćno računaju što će im donijeti. Ključno je pitanje kako će iskazati početnu maržu i uza što će je vezati. Iz duha zakona proizlazi da se bankarska marža mora vezati uz cijenu libora – koji je poskupio od 2006. do 2008. godine – pa bi najveći pad kamata (i veći od dva postotna poena) bio za zadužene u tom razdoblju. Dužnici koji su uzeli kredite nakon 2008. ili od 2003. do kraja 2005. ne bi značajnije osjetili smanjenje kamate jer je franak tada bio jeftin, piše Večernji list.

izvor:tportal

Objavljeno: 21.5.2013.
Pogleda: 3575
Tagovi: makroekonomija, financijske institucije, krediti, štednja, nekretnine