Je li koordiniranom akcijom euro za sada spašen?

 

Koordinirana akcija cijelog svijeta još jednom jasno pokazuje da je svijet mnogo sigurnije mjesto nego prije, te da su ulozi koje svi imaju u ogromnom napretku ostvarenom nakon drugog svjetskog rata preveliki da bi se s njima kockali. Kako na ekonomskom, tako i političkom planu.

Prenosimo komentar Nenada Bakića objavljenog u Jutarnjem listu:
Pozitivna reakcija svjetskih burzi, još neviđene jačine, na vijesti iz Kine i SAD pokazala je kolika je odlučnost svjetskih aktera da se spriječi ikakav veći poremećaj, ali ujedno i koliko su pretjerana negativna očekivanja uključena u kamatne stope i cijene financijskih instrumenata.

U samo nekoliko sati, njemački burzovni indeks DAX je porastao nevjerojatnih gotovo sedam posto. U inače pozitivnom danu, najprije je vijest da je Narodna (središnja) banka Kine olabavila zahtjev za obveznim rezervama i tako pustila dodatnu likvidnost protumačena naročito pozitivno, ali to je bila samo uvertira u kasniju najavu pet središnjih banaka razvijenog svijeta - SAD-a, EU, Kanade, Velike Britanije i Japana - da će smanjiti penalizirajuće stope za međusobna pozajmljivanja.

Drugim riječima, likvidnost će se znatno lakše prelijevati iz zemlje u zemlju, kako bi se rješavale monetarne napetosti. Ali, u biti, to znači da će SAD lakše moći posuđivati Europi, koja se muči s vlastitom koordinacijom. A SAD ima višak likvidnosti, upravo suprotno od Europe.

Nisam vidio da je itko u svjetskim medijima to tako interpretirao, ali sam duboko uvjeren da su ove dvije akcije koordinirane. Naravno, zbog kineskog posebnog statusa, kako u sklopu svjetskog sustava, tako i samopercepcije, nije bilo moguće da Narodna banka Kine sudjeluje na jednak način kao i ostale. 

Međutim, kineska akcija omogućava divovskim kineskim bankama da lakše posuđuje ostatku svijeta, pa se ovaj potez savršeno uklapa u cjelini, pogotovo zato jer zbog vlastitog nekretninskog balona Kini samoj ne odgovara dodatna likvidnost u bankarskom sustavu. A kod Kineza ništa nije slučajno ni ad hoc, pa tako u ovom sklopu treba tumačiti i ovotjednu njihovu najavu za velikim ulaganjima u zapadnu infrastrukturu. 

Ova koordinirana akcija cijelog svijeta još jednom jasno pokazuje da je svijet mnogo sigurnije mjesto nego prije, te da su ulozi koje svi imaju u ogromnom napretku ostvarenom nakon drugog svjetskog rata preveliki da bi se s njima kockali. Kako na ekonomskom, tako i političkom planu. 

Neuredno urušavanje financijskih tržišta imalo bi i teške političke posljedice, pri čemu, primjerice, nikome ozbiljnom u Njemačkoj ne pada na pamet kockati se sa zlodusima iz prošlosti.  Svijet je također, u prosjeku, danas mnogo pravednije i bogatije mjesto nego ikad prije u povijesti. 

Tipičnom Hrvatu to je možda teško za razumjeti ako se referira samo na nostalgiju prema duboko nepravednom socijalizmu u kojem smo živjeli na teret drugih, i na donedavno povampireno-potrošački način života naše tranzicije opet financiran tuđim novcem. Pri tome ne mislim samo osobnu potrošnju, nego i državnu, koja se, jasno, prelijeva u osobnu. 

Raspad eura, i njegove posljedice, naprosto nikome ne odgovaraju. Kinezi bi imali slabijeg ključnog trgovinskog partnera i dok im renminbi ne stasa, ne bi imali alternativu dolaru, pa bi kao najveći kreditori SAD bili osuđeni na milost njihove štamparije novca. Europa bi, jasno, imala najveće posljedice. Ali i za SAD bi to bila pirova pobjeda. 

Ova koordinacija je zanimljiva iz više sistemskih razloga. Središnje banke su osnovane kako bi nuđenjem praktički beskonačne likvidnosti branile banke od 'trka na banke'. Međutim, ovo je ekstrapolacija te ideje na višu razini: sve središnje banke koordinacijom rješavaju 'trk' na vlastite valute!

Što reći, nego: vrlo kreativno i bravo dečki!  Drugi razlog zašto je upravo ovakva akcija zanimljiva jest to što je pokazala da su stručnjaci, središnji bankari, ipak zreliji od političara, iako se možda samo radi o tome da su političarima ruke čvršće vezane. Usporedimo li to s našom situacijom, lako je vidjeti da su Rohatinski i Samodol uvjerljivije djelovali za korist Hrvatske od političara s kojima su uglavnom dijelili mandat. 

Konzekvence za Hrvate su višestruke. Ovo je velika vijest i sama po sebi, ali će i prekinuti senzacionalistički i površni pristup hrvatskih medija, koji o vrlo složenoj situaciji u Europi, a koja ipak cijelo vrijeme ima mnogo veće izglede da se razriješi pozitivno nego negativno, izvještavaju isključivo kao negativnoj izvjesnosti. 

Zagrebačka burza nije sudjelovala u ovoj eksploziji optimizma, prvenstveno zbog zatupljenosti i inertnosti njenih sudionika čiju depresivnost oblikuje uglavnom negativno komuniciranje analitičara i medija. Za one koji vjeruju da se svijet ipak neće raspasti, to je prilika za naknadno uskakanje u vagon kako bi se iskoristio vlak koji još nije došao u Hrvatsku.

Izvor: Jutarnji.hr / Nenad Bakić
Foto: stock.xchng / Rafaortman

Objavljeno: 1.12.2011.
Pogleda: 2126
Tagovi: makroekonomija, financijske institucije