Anketa udruge Franak: nekim su građanima rate kredita veće od primanja!

 

Na "Upitniku o kreditima i iskustvima s bankama" udruge Franak tijekom veljače 1321 građanin dobrovoljno je podijelio svoja iskustva. Naša analiza i zadnji službeni podaci HNB-a govore o 12,2% ukupnih loših kredita kod građana, koji su pritisnuti kombinacijom recesije i divljanja tečaja švicarskog franka dovedeni na rub očaja. Uz pretpostavku da su upitnik ispunjavali uglavnom građani koji su u sličnoj situaciji, analiza donosi zanimljive i zabrinjavajuće podatke.

Najalarmantniji podaci su oni koji pokazuju da najvećem dijelu ove specifične skupine ispitanika (ukupno 35,4%) odlazi između 50 i 75% mjesečnih primanja na kredite, dok idućih 32,24% ispitanika izdvaja i preko 75% mjesečnih primanja na kredite. 

Kod više od trećine (34%) ispitanika dogodilo se da je iznos rate kredita bio veći od mjesečnih primanja.  Gotovo trećina ispitanika (29%) tvrdi da pri podizanju kredita u nije imala mogućnost izbora banke, već su iz raznih razloga morali kredit podići upravo u onoj banci u kojoj su to učinili. Ponekad kao razloge ispitanici navode da izbor banke uvjetuje poslodavac ili investitor stambenog objekta (!?), ali ipak češće da je samo ta banka zbog povoljnijeg izračuna kreditne sposobnosti htjela odobriti kredit.

Kod izbora valute trećina (31%) ispitanika u njihovoj banci uopće ga nije imala:  navode da im je prilikom procjene kreditne sposobnosti bilo rečeno da su, radi uvjeta da rata ne prelazi 1/3 primanja, kreditno sposobni samo za kredit u CHF, koji je zbog niže kamate imao i manju ratu nego isti kredit u eurima.

U udruzi Franak tumače da takav način procjene kreditne sposobnosti ukazuje na to da su banke svjesno velikom broju građana plasirale iznimno rizične 'kreditne proizvode'.

Poražavajuća je i činjenica da preko trećine ispitanika (36%) procjenjuje vjerojatnost da im se dogodi ovrha nad nekretninom kao veliku ili izrazito veliku, a u 1,16% slučajeva ovrha se već dogodila.

Kredite u CHF-u najvećim dijelom danas otplaćuju mladi klijenti: između 30 i 39 godina, žive u kućanstvu s više članova obitelji (djecom) te imaju prosječna ili nešto viša osobnim primanjima u odnosu na hrvatski prosjek. Najveći broj ispitanika u uzorku ima stambeni kredit, a u većini slučajeva (63,45%) krediti su realizirani 2006. i 2007. godine. Upravo to je bilo razdoblje kada su banke propulzivno marketinški reklamirale stambene kredite kao „akcijske“ s povoljnim uvjetima.

Najveći broj stambenih kredita s valutnom klauzulom u CHF podignut je u Zagrebačkoj banci (30,4%), Hypo Alpe Adria banci (21,4%) i PBZ-u (19,1%). Među ispitanicima sa stambenim kreditima s valutnom klauzulom u CHF udio onih kojima iznad 75% mjesečnih prihoda kućanstva odlazi na kredit iznosi 34,5%.

Oni koji imaju kredite s valutnom klauzulom u švicarskim francima imaju dva problema, naglo povećanje rate i porast glavnice zbog čega je nemoguće prebaciti kredit u drugu valutu, prodati stan ili promijeniti banku. Kod 51,7% ispitanika koji imaju stambeni kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima radi se o povećanju mjesečne rate između tisuću i dvije tisuće kuna (prosjek 1675,66 kn, odnosno 50,94% u odnosu na početnu ratu) dok se u čak 31,9% slučajeva radi o povećanju većem od 2000 kn.

U udruzi smatraju da bi banke koje imaju uvid u sva primanja preko računa, činjenicu da nekome na rate kredita kontinuirano odlazi preko 3/4 osobnih primanja svakako trebaju uzimati u obzir kao alarm.

Pozivaju banke na trenutno smanjenje previsokih kamatnih stopa, HNB na bolji nadzor kreditnog poslovanja banaka, a Vladu RH da hitno donese mjere (uključujući Zakon o osobnom bankrotu) kojima će prekinuti trend povećanja broja ovrha nad domovima građana.

--------
Broj ispitanika – 1321 (prigodni uzorak, online upitnik). Istraživanje je inicirano u sklopu rada Udruge Franak, a prikupljanje i analizu podataka provela je dr. sc. Petra Rodik.

Vezani tekst: Raste udio nenaplativih kredita u Hrvatskoj i regiji

Moj-bankar.hr/udruga Franak

Objavljeno: 12.3.2012.
Pogleda: 4581
Tagovi: financijske institucije, makroekonomija