Autonomno pravo pomorskog osiguranja

Autonomno pravo pomorskog osiguranja, autonomno formulirani pravni regulativi za ugovor o pomorskom osiguranju. Dio su autonomnog trgovačkog prava.  Primjena pravila autonomnog prava počiva na autonomiji volje stranaka. Sloboda ugovaranja temelji se na činjenici da su zakonski propisi pomorskog osiguranja pretežno dispozitivne pravne naravi, pa je strankama ostavljena široka mogućnost, uz uvjet poštovanja prisilnih normi i pravila morala da slobodno uređuju svoj ugovorni odnos. Značenje procesa formiranja pravnih regulativa pomorskog osiguranja autonomnim putem naglašava činjenica da za te odnose ne postoji posebna međunarodna konvencija. Ta okolnost je pridonijela da se na autonomnom polju, posebice putem formularnog ugovornog prava i standardizirane prakse, odvija proces izjednačenja ugovornog prava i prakse pomorskog osiguranja. U autonomno pravo pomorskog osiguranja ubrajamo opće uvjete poslovanja (uvjete osiguranja), običaje, ugovorne klauzule i termine. Poslovanje u osiguranju obavlja se na temelju uvjeta osiguranja. Uvjeti osiguranja pravno su opći uvjeti poslovanja osiguravatelja. Pod tim se pojmom razumijeva svaki od strane osiguravatelja unilateralno stipulirani obrazac, odnosno popis klauzula radi upotrebe u redovitom poslovanju pri sklapanju ugovora. Funkcija je uvjeta osiguranja da se na tipiziran način sklapaju poslovi osiguranja i tako osigura jednoobraznost sadržaja ugovornih odnosa i brzina njhova sklapanja. Njihov sadržaj čini niz ugovornih odredaba - klauzula. S obzirom na njihov sadržaj i područje primjene mogu biti opći i posebni. Javljaju se i u obliku gotovih ugovornih formulara. Za njihovu oznaku koriste se nazivi: uvjeti osiguranja, pravila osiguranja. Neovisno o tome, ti uvjeti pravno jesu opći uvjeti poslovanja osiguravatelja. Ugovor o osiguranju uz upotrebu uvjeta osiguranja jest ugovor po pristupanju i ima sve značajke formularnih ugovora. Sklapanjem ugovora o osiguranju, uz ispunjenje općih pretpostavki, uvjeti osiguranja postaju dijelom njegova sadržaja. Na tome se temelji značenje uvjeta osiguranja kao pravnog vrela, jer je ugovor stranaka u poslu osiguranja osnovno pravno vrelo, uz uvjet poštovanja prisilnih zakonskih normi i pravila morala. Prema porijeklu, opće uvjete u našoj praksi pomorskog osiguranja možemo podijeliti na: a) vlastite opće uvjete, b) uvjete osiguranja trećih. Potonji su isključivo uvjeti osiguranja engleskog tržišta. Najpoznatiji među njima jesu tzv. institutske klauzule (Institute Clauses). Kao pravno vrelo ugovora o pomorskom osiguranju javljaju se i običaji. U tom osiguranju običaji imaju veće značenje nego u drugim granama osiguranja. Sklapanjem ugovora, u nedostatku drukčijeg ugovornog utanačenja, običaj je inkorporiran u ugovor na temelju pretpostavljene volje stranaka. Običaji formirani u branši osiguranja imaju prednost pred običajima svojstvenim svim strukama, a običaji formirani u pomorskom osiguranju prednost pred jednima i drugima. Pomorsko se osiguranje razvijalo usporedo s razvojem pomorske plovidbe i pomorskopravnih instituta, pa su običaji formirani u odnosima iz pomorske plovidbe jedinstveni i za prijevozne odnose i za odnose iz osiguranja. Pretpostavlja se da je svaki osiguravatelj upoznat s običajima. Uz običaje kao pravno vrelo treba navesti i standardiziranu praksu (practice). à institutske klauzule, à Institute of London Underwriters, àpractice.

Sanja Andrijašević, Tatjana Račić Žlibar; Rječnik osiguranja

Vezani pojmovi

  1. Osiguranje imovine

Vezane grupe

  1. Osiguranje

Ili pretraži po slovima

  1. A
  2. B
  3. C
  4. Č
  5. D
  6. E
  7. F
  8. G
  9. H
  10. I
  11. J
  12. K
  13. L
  14. M
  15. N
  16. O
  17. P
  18. R
  19. S
  20. Š
  21. T
  22. U
  23. V
  24. Z
  25. Ž