https://www.24sata.hr/news/sefovima-uplata-u-fond-isplativija-od-povecanja-place-624868

 

Kada bi poslodavac radniku godišnje uplatio po 5000 kuna na račun u dobrovoljnom fondu te ustrajao u tome tijekom 30 godina, ukupan iznos na računu mogao bi doseći 390 953 kune.

 

Prema podacima Hanfe za veljaču 2019. godine, u jednome od osam otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova ukupno štedi oko 295 440 građana, čija ukupna imovina vrijedi oko 4,35 milijarde kuna. Kako neki od tih fondova posluju od početka novog mirovinskog sustava, odnosno od 2002. godine, a drugi su osnovani nedavno, teško ih je uspoređivati po ostvarenim prinosima, no oni ukazuju na to da su svi oni koji su se odlučili na uplate dobrovoljne mirovinske štednje i uspjeli redovito štedjeti u konačnici na dobitku.

Naime, prema izvještaju Hanfe, prosječan godišnji prinos otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova kreće se između 3,24 i 9,65 posto. To je prosječna ostvarena godišnja stopa rasta vrijednosti imovine osiguranika, slično kao kamata u nekim drugim oblicima štednje. Pritom treba imati na umu to da fondovi ne mogu jamčiti određeni prinos te da se on mijenja ovisno o stanju na tržištu kapitala, pa vrijednost imovine može padati ili rasti. Zato je dobro gledati ih kao višegodišnji prosjek koji ukazuje na trendove i omogućava lakšu usporedbu s drugim sličnim fondovima na tržištu.

Evo na što paziti prilikom odabira fonda
Kad donesete odluku o štednji, prije izbora fonda u kojem ćete otvoriti račun dobro je pogledati statute fondova ili se raspitati o tome kojoj su kategoriji članova namijenjeni. Naime, u trećem stupu možemo birati između fondova kojima se portfelji razlikuju ovisno o tome kojoj su kategoriji članova namijenjeni. Tako postoje fondovi koji imaju nešto viši udio dionica u portfelju i namijenjeni su štednji mlađih članova koji na dulji rok mogu podnijeti nešto veći rizik, kao i fondovi s umjerenijim portfeljem za srednju ili stariju generaciju članova.

Za one koji još dvoje može li im se štednja u tzv. trećem mirovinskom stupu, odnosno dobrovoljnom mirovinskom fondu isplatiti, vrijedi naglasiti da se dobri rezultati mogu postići i s relativno malim mjesečnim izdvajanjima, pod uvjetom da odlučite štedjeti redovno i dugoročno. Najbolji rezultat postići će oni koji započnu sa štednjom od prve plaće i pomalo štede tijekom cijelog radnog vijeka, iako s izdvajanjima u dobrovoljni mirovinski fond možete započeti i kasnije. No ako započnete tek u 50-ima, izdvajanja trebaju biti puno viša za isti rezultat.

Uzeli smo u obzir primjer mladog poduzetnika koji s bratom i prijateljem ima malu tvrtku za popravak kućanskih aparata. Naš sugovornik Ivan (26) mjesečno zarađuje oko 5000 kuna, a kako ima suprugu i dvoje male djece te kredit za nadogradnju kuće, za štednju ne može izdvajati puno. Pretpostavili smo da može izdvojiti 200 kuna mjesečno te da će isti iznos izdvajati idućih 30 godina, dakle dok ne navrši 55 godina, kada stječe pravo na isplatu.

Uz pretpostavku da njegov fond ostvari prosječan godišnji prinos od 5 posto, Ivan bi dotada uplatio oko 72 000 kuna, na ime državnih poticaja dobio bi 10 800 kuna, a ukupan iznos na računu na kraju štednje mogao bi doseći oko 187 657 kuna. Dovoljno za doživotnu mirovinu iz trećeg stupa u visini od oko 900 kuna. Pretpostavimo li da će Ivan, kad se riješi kredita ili proširi poslovanje, moći i povećati uplate, rezultati svakako mogu biti bolji.

Zašto je uplata u fond isplativija?
Zanimljivo je naglasiti da u slučaju brata i kolege koji rade za njegovu tvrtku može dodatno iskoristiti prednosti dobrovoljne mirovinske štednje. Naime, u obama slučajevima Ivan svaki izvanredni prihod tvrtke može usmjeriti u njihovu dobrovoljnu mirovinsku štednju jer na iznose do 500 kuna po radniku ne mora platiti poreze i doprinose. Dakle, uplata u fond isplativija je nego da im povećava plaću. S druge strane, ne mora se obavezati na redovite mjesečne uplate, već može uplatiti kada i koliko može.

Uzeli smo u obzir mogućnost da Ivan svojim radnicima godišnje uplati po 5000 kuna kao nagradu za dobro obavljen posao, i ustraje u tome tijekom 30 godina; za svakog bi radnika ukupno uplatio 150 000 kuna. Državni poticaji iznosili bi 22 500 kuna, dok bi – uz isti pretpostavljeni prosječan godišnji prinos od 5 posto – ukupan iznos na računu mogao doseći 390 953 kune. Odluče li se Ivanovi suradnici s 55 godina ugovoriti doživotnu mirovinu na temelju tog iznosa, ona bi iznosila oko 1900 kuna i značajno bi mogla povećati primanja koja će ostvariti samo na temelju prvog i drugog mirovinskog stupa.

Pretpostavimo li pak da jedan od njih dvojice želi pokrenuti vlastiti posao te iskoristiti mogućnost da do 30 posto sredstava podigne odmah, imao bi pravo na otprilike 117 285 kuna. Na temelju preostalih sredstava može ugovoriti mirovinu, na primjer na rok od 10 godina, pa mjesečno dobivati oko 2280 kuna. Dodatna je prednost ovog oblika štednje što se može ugovoriti i zajamčeno razdoblje isplate, kako bi u slučaju smrti korisnika mirovine do kraja tog razdoblja pravo na isplatu dijela ili cijele njegove mirovine imali nasljednici, na primjer supružnik ili djeca.

Pritom je jedna od velikih prednosti ovog oblika štednje to što uplate ne moraju biti redovne, odnosno nema nikakvih kamata ili penala ako ponekad ne možete uplatiti štednju. Također, član fonda ili poslodavac koji uplaćuje doprinos na njegov račun u bilo kojem trenutku mogu povećati ili smanjiti uplate, ovisno o mogućnostima, bez potrebe da se o tome obavještava društvo koje upravlja fondom i bez papirologije.

Naravno, poduzetnik Ivan iz našeg primjera i njegovi suradnici ne moraju štedjeti samo do 55. godine, kad stječu uvjete za isplatu, nego i do uvjeta za punu starosnu mirovinu, pa će na račun izdvajati još 10-ak godina i tako uvećati iznos iz kojega će im se isplaćivati mirovina. Taj se iznos može povećati i nekim izvanrednim uplatama, na primjer sredstvima od nasljedstva, prodaje imovine i slično, koje također možemo uplatiti u fond bez posebnih najava društvu koje upravlja fondom.

Štoviše, to može biti i jedina osnova štednje: da Ivan iz naše priče nije počeo štedjeti pomalo, već se na to odlučio s 35, nakon što naslijedi 150 000 kuna, ostavi li taj novac u fondu do 55. godine, uz pretpostavljeni prosječan prinos od 5 posto nakon 20 godina mogao bi na računu imati oko 267 190 kuna. Temeljem toga već s 55 godina može ugovoriti doživotnu mirovinu od otprilike 1289 kuna. Odluči li pak pričekati još deset godina, ukupan iznos na računu kretao bi se oko 435 206 kuna, a doživotna mirovina narasla bi na 2139 kuna. U oba bi slučaja mogao iskoristiti i pravo na jednokratnu isplatu do 30 posto sredstava, uz nešto manju mirovinu na kraći rok.

 

Izvor: www.24sata.hr, 06.06.2019

Objavljeno: 6.6.2019.
Pogleda: 227
Tagovi: financijske institucije