Plati glavnicu odmah, zatezne kamate opraštaju

 

Pravna analiza Odvjetničke komore pokazala je da ovim prijedlogom ne prijete štetni učinci klijentima, bilo da su vjerovnici ili dužnici.

Dužnička kriza proizvela je opći kolaps u ispunjavanju obveza, pa je na red došlo pitanje mogu li ovrhovoditelji potaknuti ovršenike da dobrovoljno plate dug. Odgovor nude u Hrvatskoj odvjetničkoj komori (HOK), iz koje je već upućen konkretan prijedlog Ministarstvu pravosuđa.

Pravna analiza, naime, pokazuje da zbog toga ne prijete štetni učinci klijentima koje zastupaju, neovisno o tome jesu li dužnici ili vjerovnici. Štoviše, time se otvara prostor za poslovne odluke kojima ovrhovoditelji pospješuju naplatu, uz ostvarivanje čak konkurentske prednosti na tržištu kroz ponudu ovršenicima da im se za plaćanje glavnice i troška 'šenka' tražbina po osnovi zateznih kamata. Kako se sve zbiva u trenutku kad ovrha započinje, može se raditi o financijskom benefitu od prosječnih 10 posto.

Predloženo rješenje u ime HOK-a prema resoru je uputio odvjetnik Mićo Ljubenko, ujedno član Radne skupine Ministarstva pravosuđa za nacrt novog Ovršnog zakona, s kojim se inače kasni. Ono, pak, u svojoj biti ne može biti jednostavnije, a usporedivo je s modelom naplate prekršajnih kazni za vozače. Podsjetimo, kad se za prometni prekršaj dobije kazna od 1000 kuna, ako se plati u roku od tri dana, kazna je prepolovljena, a time što je plaćena - sve je završeno.

To se već dokazalo u praksi. Dramatično je porastao broj dobrovoljnog priznavanja kazni, što znači da su stranke uhvaćene u prekršaju prihvatile ga kao produktivno rješenje.  Po sličnoj logici, samo je kod ovrhe odricanje u formi zateznih kamata, može se smanjiti i broj ovršnih postupka na samom početku, kad 'ključeve' što će dalje biti drže ovrhovitelji i ovršenici. Ovrhovoditeljima se kroz ovaj prijedlog nudi mogućnost da svojim ovršnim zahtjevom uvjetno zahtijevaju namirenje glavnice i troškova, uz odricanje u tom slučaju od prava na namirenje tražbine s naslova zakonskih zateznih kamata na glavnicu.

Ovaj uvjetni zahtjev ovrhovoditelja ostvaruje se u formi propisanog obrasca prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Ovršenik ga može prihvatiti cjelokupnim namirenjem tražbine po osnovi glavnice i troškova ovrhe u roku od osam dana od primitka tog rješenja, bez dodatne izjave ili obavijesti prema ovrhovoditelju. Kad ovršenik plati osnovni dug i trošak, priča je završena te nitko ne treba ništa obavještavati.

Cilj je zapravo zaokret od dosadašnje prakse bujanja predmeta k njihovu smanjenju, što se tiče i velikog broja novih ovršnih postupaka koji su odraz sindroma masovne prisilne naplate pokrenutog još prije 20-ak godina, ali i parnica koje proizlaze iz započete ovrhe temeljem prigovora ovršenika. Na jačanje svijesti da se dugovi plaćaju dobrovoljno utječe faktor visine duga, a na njega izravno utječe kamata i trošak. Logika dužnika mijenja se, te on počinje produktivno gledati na plaćanje duga kad je iznos manji.

Ovime se, kaže Ljubenko, ipak neće riješiti velik volumen blokada, kao, na žalost, ni bagatelne ovrhe, poput onih za dug od 25 kuna koje produciraju bolnice angažirajući skup ovršni aparat prema građanima koji nemaju dopunsko osiguranje za uslugu hitnog prijema, umjesto da dug kao ostali ovrhovoditelji naplaćuju na licu mjesta, nakon pružene usluge. Ali, Ljubenko kaže da bi za neke grupe velikih ovrhovoditelja, u prvom redu komunalna poduzeća i teleoperatere, to moglo biti zanimljivo. 

Stvarni trošak 'u magli'
Naime, sadašnji sustav rješenja o ovrsi po vjerodostojnoj ispravi uzrokuje nerazumijevanje kod ovršenika koliki točan iznos ovršenik treba platiti kako bi u cijelosti ispunio svoju obvezu.  Tehnički je gotovo nemoguće da sam ovršenik, posebno kad je posrijedi potrošač, bez daljnjeg kontakta prema ovrhovoditelju izračuna visinu zatezne kamate na jednak način kako će je sam ovrhovoditelj sebi izračunati. S druge strane, mnogi ovrhovoditelji nemaju za cilj naplatu svoje tražbine sa zateznom kamatom, već to rade jer ih tako faktično uvjetuje procedura.

Argumenti za to dolaze iz nesporne prakse u kojoj nije zamijećeno da bi ovrhovoditelji podnosili prijedloge za ovrhu za glavnicu i trošak, bez kamate. Međutim, ovrhovoditelji kao pravne osobe prema računovodstvenim pravilima, niti ne knjiže svoje tražbine s naslova zateznih kamata sve dok te kamate ne naplate.  U trenutku pokretanja ovršnog postupka, imaju knjižene tražbine isključivo s naslova glavnice, a u suprotnome stvarali bi si nepotreban porezni teret za kamate kao prihode, a za koje im nitko ne jamči da će biti naplaćene.

Kako kamate nisu dužni knjižiti unaprijed, to u pravilu ne rade, jer nemaju zakonsku dužnost. Dakle, ovrhovoditelji zatezne kamate formalno nemaju iskazane u poslovnim knjigama kao svoju tražbinu u trenutku pokretanja ovrhe, te im stoga načelno može biti potpuno prihvatljivo provesti ovrhu upravo za puni opseg svoje tražbine koju imaju proknjiženu kao svoju tražbinu (glavnica bez kamate).  Što se ovršenika tiče, nema dvojbe da je njima  prihvatljivije i financijski, ali i provedbeno kod izračuna pri plaćanju, zaključiti svoj odnos s vjerovnikom tako da plate isključivo glavnicu i trošak, bez zatezne kamate. 

'Postigli smo cilj'
"Zaključno, smatramo da je u postupku provedbe ovrhe temeljem vjerodostojnih isprava nužna značajna promjena u smjeru učinkovitosti i jednostavnijih rješenja za ovršenike, bez štete za ovrhovoditelje. Stoga smatramo da se upravo ovakvim rješenjem postiže traženi cilj u ovom najzastupljenijem obliku ovrhe, a što i jest ujedno i najbitniji cilj ove novele Ovršnog zakona", navodi Ljubenko u ime HOK-a.  Uza sve, valja reći da je Komora predložila i da se promijeni redoslijed naplate - prvo glavnica, a onda zatezne kamate.

 

 

Izvor: www.poslovni.hr, 6.12.2018.

Objavljeno: 6.12.2018.
Pogleda: 54
Tagovi: financijske institucije