Krediti elitama, dugovi ostalima

 

Dobar dio ljudi ovih dana radi samo za to ne bi li vraćali dugove koji uglavnom nisu legitimni jer kršćanska doktrina kaže kako kamata služi za zaštitu vrijednosti novca i poštenu zaradu posuditelja.

Danas prenosi seebiz.eu kako hrvatski Roubini dr. Ljubo Jurčić ponovno govori o socijalnoj komponenti ove krize, koja sada već ulazi u petu godinu, a u kojoj se ljudi odriču luksuza, zatim higijenskih potrepština, a potom kvalitetne hrane. Dug hrvatskih građana raste i dalje, ne samo privatni, očajničke posudbe nezaposlenih ili onih koji ne dobijaju plaću, a ne bi li preživjeli još jedan mjesec, raste i zaduživanje građana od strane države. Ako išta u ovoj krizi cvate, a to je prodaja državnih obveznica. Na stranicama ovog portala tako pred neki dan piše kako su hrvatski građani zaduženiji u godinu dana za sedam milijardi kuna. Suša hara Hrvatskom, ministarstvo poljoprivrede nema novca za odštetu, hrvatski se poljoprivrednici zadužuju ne bi li si osigurali minimalni sustav navodnjavanja za koji država nema novca. Proizvod im nije ove godine konkurentan, kaže jedan dalmatinski poljoprivrednik, ono malo od rajčice što je uspio spasiti bit će mu isplativo samo ukoliko bude dvostruko skuplji od uvoza.

Nije samo kod nas tako, DW prenosi kako uslijed krize mnogi Indijci upadaju u statuse koji nisu dostojni njihovih kasti, roditelji pribjegavaju prodaji djece clasnicima tekstilnih tvornica ne bi li si priskrbili neki novac, a ta djeca imala barem jedan obrok na dan. Ta djeca rade i po šesnaest sati na dan i sanjaju u slobodi koju žele postići prodajom organa. Nije nikakva tajna kako je prodaja organa biznis koji cvate u cijelome svijetu usprkos zabranama jer dok god postoje Zapadnjaci koji imaju novca i dok god postoje jadnici koji su spremni prodati svoj organ kako bi ostvarili barem kakvo-takvo primanje, tržište će cvjetati. Raj za takve trgovce organima su upravo siromašni krajevi poput Indije, Afrike, nekih dijelova Europe ili pak Latinske Amerike.

A u Latinskoj Americi postoji zemlja koja se našla u sličnoj situaciji kao neki građani Hrvatske iz prvoga odjeljka, a u koju po mome skromnom mišljenju ova garnitura na vlasti kojoj je otkazao kompas, a ne snalazi se s prirodnom orjentacijom vodi ovu državu. Zemlja je to koja je prije dolaska na vlast sadašnjega predsjednika bila toliko zadužena te joj je prijetio bankrot. Rafael Correa odbio je platiti dugove nastale nerealno visokim kamatama, organizirao je tim ekonomista koji su pročešljali sve dugove Ekvadora i priznali, te isplatili nešto više od trećine legitimih dugova.

Naravno, ne znam koliko su građani Ekvadora zaduženi privatno, no barem nad glavom nemaju hipoteku vraćanja duga koji je uzet u njihovo ime bez njihova pristanka. Upravo u suprotnome smjeru vodi ova beskompasna koalicija Hrvatsku. Postavlja se pitanje tko vraća te dugove? Oni koji su ih uzeli ili proporcionalno svi pripadnici toga prolaznog kolektivnog identiteta? Jer u ovoj državi je nekoliko tisuća eura dužno već i moje nerođeno dijete i dug stalno raste.

Čitajući spomenute tekstove ovaj tjedan učinilo mi se kako će u skorijoj budućnosti na karti destinacija s jeftinim organima na prodaju biti i ova država, samo ovdje je postotak osobnoga siromaštva uvjetovan djelovanjem elita, a ne kao u Indiji kastinskim sustavom i brojem stanovnika. Naravno hrvatska je država uporna u tome smjeru pa bi uskoro domoljubi mogli umjesto kao nekada dobrovoljno u rat, sada dobrovoljno pod nož.

Konačno, čini mi se kako smo se doveli u situaciju kada postoje samo dvije opcije izlaska iz smjera prema ropstvu, ili ćemo stvoriti političku snagu sličnu Correinoj i izabrati je ili će se morati pojaviti netko poput Spartaka. A kako bi Danton rekao: "Revolucija je kao Saturn, ždere vlastitu djecu."

Objavljeno: 19.8.2012.
Pogleda: 2334
Tagovi: krediti