Brže reforme i uvođenje eura smanjit će i kamatne stope u Hrvatskoj

 

Rizici poslovanja za domaće banke i dalje su veći nego u većini drugih članica EU

Visina kamatnih stopa najčešći je, iako ne i jedini, faktor u odluci hoćemo li i kod koga uzeti kredit. Slično je i kod štednje: visina kamatne stope koju nude banke obično je “ono nešto” u donošenju odluke hoćemo li, koliko i gdje usmjeriti svoj novac. Ipak, malo tko zna kako se formiraju kamatne stope i što sve utječe na njihovu visinu, a još je manje poznato kakva je tu stvarno zarada banaka.

Prema podacima središnje banke, hrvatske su poslovne banke, ne računajući tu štedionice, prvo ovogodišnje polugodište zaključile s bruto dobiti nešto većom od 1,24 milijarde kuna. Nemali broj njih kraj lipnja dočekao je s gubitkom, a među njima ima i velikih banaka. Većina ih je ipak prvo polugodište zaključila s plusom, no njihova je dobit daleko od one kakve su banke ostvarivale ranijih godina, posebno prije recesije.
U padu je i vrijednost imovine banaka, u kojoj svakako najznačajniju stavku čine odobreni krediti. Ukupna je imovina 26 hrvatskih banaka krajem lipnja iznosila oko 379,9 milijardi kuna. To je 2,28 posto manje nego krajem prošle godine.


Razloga za pad vrijednosti imovine banaka i profitabilnosti svakako ima više. Jedan od njih je smanjenje kamatne marže, razlike između aktivnih kamata, odnosno onih koje banke odobravaju na kredite, i pasivnih kamata, a to su one koje banke odobravaju na štednju. Naravno, kamatna je marža još uvijek značajan pokretač dobiti banaka, no njena se visina znatno smanjila u odnosu na razdoblje gospodarske ekspanzije iz sredine 2000-ih. Štoviše, kako ističu analitičari, kamatna se marža u Hrvatskoj u posljednjih desetak godina - praktično prepolovila.


“Kamatna marža iznosila je 2,83 postotna boda prema zadnjem mjerenju za drugo tromjesečje 2017. godine. To je razlika između prosječno ostvarenog kamatnog prihoda od 4,35 posto i prosječno ostvarenog omjera kamatnih troškova od 1,53 posto”, ocjenjuje se u Analizama Hrvatske udruge banaka (HUB), u kojima se seciraju kamatne marže u Hrvatskoj.


Pad marži

HUB-ova Analiza pokazuje da su, općenito gledano, kamatne marže u Hrvatskoj danas znatno manje nego u prvoj polovici prošlog desetljeća. Ipak, recesija, odnosno rast rizika u poslovanju koje je ona donijela zaustavila je njihov pad. Štoviše, marža od 2012. blago raste i polovicom ove godine dosegnula je spomenuta 2,83 postotna boda. Stručnjaci smatraju da bi se ona na toj razini trebala i zaustaviti, kao i da nas u narednom razdoblju očekuje novi ciklus pada kamatnih marži. U prilog tom zaključku govore i podaci po kojima rast marže jenjava u posljednja dva tromjesečja, pa je njeno povećanje u, primjerice, drugom ovogodišnjem tromjesečju iznosilo, ističu u HUB-u, samo 0,04 postotna boda.


Ipak, i tih 2,83 postotna boda velik je iznos kada se usporedi s ostalim članicama EU. Naime, više kamatne marže od nas, kako pokazuje Analiza HUB-a, imaju samo dvije članice - Mađarska i Bugarska.


No, po visini kamatne marže Hrvatska ne odstupa bitnije od ostalih zemalja s kojima se obično uspoređuje. Tako su, stoji u HUB-ovim Analizama, kamatne marže u Rumunjskoj, Slovačkoj, Poljskoj, Grčkoj i Češkoj nešto manje - iznose oko 2,5 postotna boda - ali još uvijek itekako usporedive s onima u Hrvatskoj. Među bliskim nam zemljama kamatna je marža najniža u Sloveniji, u kojoj iznosi oko dva postotna boda. Naravno, najmanje kamatne marže u EU imaju Danska, Švedska, Ujedinjeno Kraljevstvo i Luksemburg te, posebno, Finska, gdje, prema podacima ECB-a i HUB-a, iznose manje od jednog postotnog boda. Međutim, to su već zemlje s kojima se teško možemo uspoređivati.


Ovdje, naime, valja voditi računa o tome da je i rizik poslovanja u Hrvatskoj veći nego u drugim zemljama. Mnogi od tih troškova su zadani, odnosno fiksni, i na njih se ne može bitnije utjecati. Barem ne u kratkom roku. U HUB-u pritom ističu da na formiranje kamatne marže utječu troškovi regulacije u koju, primjerice, ulaze premije osiguranja depozita i stopa obvezne rezerve, potom operativni troškovi kreditnog poslovanja, koje čine broj poslovnica, broj zaposlenih u njima, pa porezi i doprinosi, kao i troškovi energenata i IT sustava. Tu su i troškovi rizika: što je rizik veći, više su i kamatne stope. Konačno, važna stavka u kalkulaciji su i troškovi angažiranog kapitala, o kojima ovisi profitabilnost posla kreditiranja. U cijeloj priči, naravno, velika stavka je i odnos ponude i potražnje na tržištu.


Upravo je rizik jedan od ključnih sastojaka u receptu kreiranja kamatnih stopa. Nije moguće, ocjenjuju u HUB-u, da se mađarska marža nađe tamo gdje je britanska, i obratno. Jednostavno, uvjeti poslovanja u Ujedinjenom Kraljevstvu i Mađarskoj nisu isti.


“Mađarske banke ne bi mogle poslovati uz britanske marže - preuske su im. Manji su volumeni posla, pa su i veći jedinični troškovi, rizici su veći, regulacija je nepredvidljivija i skuplja, a profiti u tome mogu i ne moraju imati važnu ulogu”, ocjenjuje se u Analizama HUB-a.

Rizik i kamate

I stručnjaci s kojima smo razgovarali ukazuju na faktor rizika kao na vrlo značajan za određivanje kamatnih marži, a time i kamatnih stopa. Damir Novotny, ekonomski analitičar, posebno ukazuje na velik udio loših kredita - onih koji su nenaplativi ili teško naplativi - a do čije je prave eksplozije dovela šestogodišnja recesija kroz koju je Hrvatska prošla.


Potvrdu toga možemo naći i u podacima HNB-a. Primjerice, krajem 2008., kada je kriza u Hrvatsku tek kucala na vrata, udio loših kredita u ukupno odobrenim kreditima u Hrvatskoj iznosio je samo 4,94 posto. Pritom je udio teško naplativih i nenaplativih kredita odobrenih državnom sektoru s udjelom od samo 0,31 posto bio gotovo zanemariv, dok je kod sektora stanovništva iznosio 3,97 posto, a kod tvrtki 7,47 posto. No, do sredine 2016. godine udio loših u ukupnim kreditima raste na gotovo 15 posto. To je, inače, manji udio loših kredita nego tijekom recesije i neposredno nakon nje, kada je taj udio prešao 17 posto. Država i njene institucije i dalje su najbolji dužnici, budući da je, prema podacima HNB-a s kraja lipnja prošle godine, u kategoriju loših kredita ulazilo samo 0,03 posto ukupnih kredita odobrenih javnom sektoru. No, znatno je skočio udio loših kredita poduzećima i građanima. Naime, kod sektora tvrtki ocjenu nenaplativih i teško naplativih kredita krajem lipnja prošle godine imalo je 25,92 posto ukupno odobrenih kredita, pa je svaka četvrta kuna plasirana tvrtkama bila upitna s aspekta naplate. Kod građanstva je udio loših kredita u istom razdoblju narastao na 11,18 posto, što znači da je svaka deveta kuna koju su banke plasirale “običnim” građanima bila ili nenaplativa ili teško naplativa. Recesijsko je čistilište učinilo svoje, a u takvim uvjetima i rizici poslovanja bankovnog sustava su veliki.


- Kamatna marža uvelike ovisi o rizicima, a oni su Hrvatskoj veliki. S jedne strane, imamo visoku razinu javnoga duga i makroekonomske ravnoteže, a s druge velike iznose loših kredita. Zbog svega toga su i kamatne stope u nas visoke. Kada bi se ti rizici smanjili, dodatno bi pale i kamate - ističe Novotny.


No, to bi, među ostalim, značilo i lavinu stečajeva ili barem predstečajnih nagodbi u našem korporativnom svijetu. Nešto slično se, podsjeća Novotny, dogodilo tijekom krize u Sloveniji: posljedica toga bio je “čišćenje” zdravih od nezdravih poduzeća, što je dovelo do rasta nezaposlenosti, ali i do oporavka na zdravijim temeljima, a u konačnici i do pada kamatnih stopa i kamatnih marži. Inače, Novotny ističe kako su upravo kamatne marže, kroz koje su banke stvorile znatne rezerve, olakšale bankovnom sektoru borbu s posljedicama aktualne krize u Agrokoru.
- Marža banke ovisi o trošku izvora sredstava, riziku klijenta, makroekonomskom stanju i regulatornim troškovima. Može se reći da je visina kamata ogledalo koje nas podsjeća na i dalje veliku ekonomsku nestabilnost Hrvatske, koja je trenutno usporediva jedino s Bugarskom i Rumunjskom - napominje i Vjeko Peretić, stručnjak za bankarstvo i osiguranje.


Dodaje kako se izmjenama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. godine, kamatna stopa, ako je promjenjiva, sastoji iz dva dijela - fiksne marže banke i promjenljivog dijela, pri čemu banke kao referentnu kamatnu stopu koriste EURIBOR ili Nacionalnu referentnu stopu (NRS). Kada je riječ o NRS-u, najnovija računica HUB-a, ona za treće tromjesečje ove godine, pokazuje da je NRS pao za 0,07 do 0,10 postotnih bodova za kune i 0,13 do 0,16 postotnih bodova za eure u odnosu na prethodno tromjesečje.


- Kod kredita banaka, koje primjenjuju NRS, najnovija promjena bit će vidljiva na anuitetima koji dospijevaju u veljači iduće godine - poručili su bankari, ističući da je NRS, od početka primjene pa do danas, kontinuirano u padu. Posljedica toga je i znatno umanjenje kamatnih stopa na kredite, koje su u posljednje četiri godine pale za 1,52 do 2,23 postotna boda za kredite u kunama i za 1,95 do 2,46 postotnih bodova za kredite u eurima. - U sljedećim tromjesečjima i dalje postoji prostor za pad- zaključuju u HUB-u.


Rast kamata

Kada se sve zbroji i oduzme, u Hrvatskoj, poručuje Novotny, postoji prostor za daljnji pad kamatnih marži. Glavni okidač za daljnje smanjenje bit će ulazak Hrvatske u zonu eura, što se očekuje 2022. ili 2023. godine. - Kamatne marže će i dalje padati. Možda to neće biti tako radikalno, ali smanjivat će se kada prođemo fazu makroekonomskog čišćenja i kada se smanje rizici, a to je usko vezano uz proces uvođenja eura i uz samo uvođenje te valute - poručuje Novotny.


- Sasvim izgledno povećanje kamata u Europi, koje će se osjetiti i u Hrvatskoj, kod nas bi moglo biti ublaženo ako uspijemo u ideji da pristupimo procesu uvođenja eura, koji bi nam već tijekom samog procesa trebao donijeti povoljniju cijenu kapitala. Uz očekivano podizanje kreditnog rejtinga države naše banke bi imale malo povoljniji regulatorni okvir te, uz generalno smanjenje i svih ostalih rizika, prostor za smanjenje kamatnih stopa, odnosno za amortiziranje povećanja kamata - zaključuje Peretić.


Drugim riječima, kretanje kamatnih stopa u budućnosti ovisit će kako o reformama koje će Hrvatska provoditi, tako i o brzini uvođenja eura, ali o kvaliteti tog procesa. U suštini, najvjerojatnije će se raditi o jednom procesu, u kojem će se reforme provoditi kako bismo što lakše prihvatili jedinstvenu europsku valutu.


O brzini tog procesa vjerojatno će ovisiti i interes klijenata banaka za dizanjem kredita u kunama ili u eurima. Naime, trenutačno, kako primjećuje Peretić, popularnost kod kreditiranja je na strani kuna, no ta bi se popularnost mogla smanjiti jer banke u kunama kreditiraju po višim kamatnim stopama nego u eurima, a i realno je očekivati i da će najava uvođenja eura vjerojatno dati svoj obol novom rastu potražnje za kreditima u eurima.

 

 

 

 

Izvor: www.jutarnji.hr, 4.12.2017.

Objavljeno: 4.12.2017.
Pogleda: 65
Tagovi: financijske institucije, krediti