Ako trgovačka društva imaju stalne poslovne jedinice (permanent establishment) u više od jedne porezne jurisdikcije, potrebno im je pripisati svjetsku dobit (profits) trgovačkog društva da bi se odredila porezna obveza (tax liability) različitim poreznim jurisdikcijama.
Glavne metode za takvo alociranje jesu neposredna i posredna metoda. Prema neposrednoj metodi, koja je široko prihvaćena ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, dobiti koje se pripisuju pojedinim stalnim poslovnim jedinicama su one koje bi one ostvarile kad bi bile odvojeni, nepovezani i zasebni poduzetnici angažirani u istim ili sličnim aktivnostima, u istim ili sličnim okolnostima. Ponekad je propisano da će dohodak biti odreden na osnovi različitih računa, pripadajućih sjedišta. Prema posrednoj metodi, koja se katkad upotrebljava u prijevozu ili za osiguravajuća društva, kao i u zemljama s decentaliziranim poreznim sustavom, dohodak stalne poslovne jedinice određen je zbrajanjem zasnovanim na ukupnom dohotku što ga je trgovačko društvo ostvarilo iz djelatnosti u kojima je ta jedinica sudjelovala. To može biti određeno tako da se na ukupni dohodak primijene koeficijenti utemeljeni na usporedbi bruto primitaka, aktive, prometa, broja radnih sati ili drugih odgovarajućih čimbenika.