Tko je bolje prošao: klijent sa kreditom u euru ili onaj s kreditom u švicarcima?

 

Situacija s podivljalim tečajem švicarskog franka dovela je na rub (ne)mogućnosti plaćanja rata kredita mnogih građana koji su uzeli kredite u "švicarcima".  Uvriježeno mišljenje da su do sada ti klijenti puno više platili banci od onih kojima je kredit vezan uz euro odlučili smo provjeriti pomoću zahtjevne usporedbe dvaju usporedivih klijenata.

U cijeloj priči usporedbe „tko je bolje prošao“ postoje dvije perspektive iz koje je moguće realno sagledati situaciju. Građaninima su zbog nekontroliranog rasta tečaja franka i porasta kamata na kredite mjesečne rate (anuiteti) toliko narasle, da se trenutno čini da su pogriješili prije par godina kada su birali između kredita u eurima i švicarcima.

Uvriježeno je mišljenje da su oni u gubitku, odnosno da su do sada, u zadnjih nekoliko godina, platili puno više kroz mjesečne rate od onih koji imaju "euro kredite". Naše su izjave u medijima u kojima upozoravamo na činjenicu da su mnogi (ne svi) sa švicarcima još uvijek manje platili od onih u euru, ili ako postoji razlika, da nije tako velika, dočekane sa negodovanjem "švicarskih klijenata".

Kako provjeriti tko je više platio banci?
Jedini objektivan način kako provjeriti prethodne teze jest zahtjevna usporedba dvaju stvarnih klijenata, što vjerojatno nikada nije slučaj u "simuliranim" analizama koje čujemo u medijima i javnosti. Zbog toga smo odlučili pronaći stvarne klijente iste kategorije (mladi, klijenti Banke), koji su digli kredit u isto vrijeme i isth iznosa. Jedan 100.000 eura, a drugi 161.560 franaka na 30 godina u istoj banci, u siječnju 2007. godine. Kamata na švicarce je bila 5,20% prve 2 godine, pa je porasla na 5,99% i na kraju na 6,4%. Kamata na eure je bila  6% prve 2 godine, a zatim se popela na 6,75%...

Kao primjer uzeli "najlošiju opciju"
Posebno napominjemo da smo uzeli primjer banke koja je imala malu razliku u kamati na eure i švicarce i koja nakon podizanja NIJE spuštala kamate. Zbog toga je ovo primjer "najlošije opcije", u kojoj je svejedno klijent "švicarac" tek u malom gubitku.

Za oba klijenta smo za svaki mjesec (zadnjih 55 mjeseci) provjerili važeći tečaj eura i franka te ga pomnožili sa važećim anuitetom koji je određen tadašnjom visinom kamate, koja se u oba slučaja mijenjala na gore tijekom godina. Sve smo te anuitete zbrojili i dobili iznos koji su oba klijenta ukupno do sada platila. 

Primjer pokazuje da je klijent „švicarac“ u malom gubitku u odnosu na „euro“ klijenta, ako se računa koliko su ukupno platili zadnjih 55 mjeseci. Preračunavši to u mjesečnu razliku, klijent B plaćao je svaki mjesec 142 kune više od klijenta A.

Također anuitet od 7.166 kn, koji je u 8. mjesecu bio rekordno visok zbog tečaja franka (7,045 kn), već će se u rujnu smanjiti na 6.630 kn zbog nižeg tečaja, što je i dalje zastrašujućih 62% više nego na početku.

U slučaju da smo u analizi krenuli sa 2006. godinom kao početnom i da smo usporedili klijente neke od banaka koje su se tada natjecale sa akcijskim kamatama oko 4% (pa i niže) za CHF, razlika bi nedvojbeno išla u korist „švicarca“ i on bi još uvijek bio u plusu.

Naš je zaključak, da iako na temelju ovog primjera ne možemo i ne želimo generalizirati, on ipak dokazuje da su u mnogo slučajeva troškovi i jednih i drugih podjednaki. Međutim, nekoga kome je sada rata 6630 kn, a počeo je sa 4076 kn, nikakve analize i usporedbe neće utješiti.

Tko želi sada isplatiti kredit?
Druga perspektiva, koja se mora odvojiti od prethodne analize, jest činjenica porasta glavnice uzrokovana porastom tečaja. Ako sada idemo preračunati preostalu glavnicu iz švicarskog franka u kune, onda klijent „švicarac“ sa ratom u 8. mjesecu 2011. duguje čak 247.000 kn više nego na početku. No već sa ratom za rujan ukupna glavnica će biti preko 8% manja zbog manjeg tečaja.

Novo ubačeno: zbog velikog interesa i molbi da u tablicu uvrstimo podatke o glavnicama, donosimo i drugu tablicu koja prikazuje tražene podatke, postotak smanjenja (amortizacije) i preračunate preostale glavnice oba klijenta u kunama:

Iz tablice je vidljivo da je glavnica u obračunskoj valuti smanjena za 6% u eurima, odnosno čak i više - 6,8% u švicarskom franku. U slučaju preračunavanja preostale glavnice u kune, klijent bi prije pada tečaja trebao platiti 985.620 kn, 247.346 kn više nego u početku.

Uz smanjenje tečaja CHF-a smanjuje i preračunata glavnica u kunama, što NE utječe na smanjenje originalne obračunske glavnice u CHF. Ona će se i dalje amortizirati prema planu otplate, u čemu će svakako pomoći smanjenje kamata od strane banke, što se klijentima banke iz našeg primjera NIJE desilo.

Međutim, najveći dio klijenata vjerojatno neće sada zatvarati kredit, pa im preračunata glavnica u kunama ne bi trebala u cijeloj priči biti najvažnija. Situaciju ukupnog „koštanja“ kredita treba promatrati kroz cijeli rok otplate, a to je 20-30 godina, na koliko najčešće glase ugovori o stambenim kreditima.

Tek niži tečaj franka uz smanjenje kamata donosi olakšanje
Klijenti će najviše osjetiti smanjenje duga i anuiteta tek kada se tečaj vrati na realniju vrijednost, a od pomoći će biti i smanjenje kamata kojim banke dodatno pokušavaju ublažiti teško stanje dužnika. Građanima može pomoći i neka od dodatnih mjera koje su banke pripremile za olakšavanje situacije dužnika u švicarcima, a najugroženijima i mjere iz zadnjeg dogovora Vlade i banaka, za koje svako individualno treba procijeniti da li će ih i u kojem obimu iskoristiti.

Promjena stabilnosti tečaja eura, jednako je teoretski moguća u budućnosti, kao i ova situacija sa porastom švicarskog franka, pa bi slične priče tada mogli imati zaduženi u euru. Dosadašnja stabilnost tečaja kune u odnosu na euro nam ipak ulijeva nadu da se to neće dogoditi.

 

Moj-bankar.hr, 28.08.2011.

Pitanja, odgovore i konstruktivne komentare možete ostaviti na našoj Facebook stranici: www.facebok.com/moj.bankar

Objavljeno: 29.8.2011.
Pogleda: 16155
Tagovi: makroekonomija, financijske institucije